Tri temelja i njihovi dokazi

Sedam ajeta koji se ponavljaju su sura El-Fatiha.

Jedno od imena Kur’ana je Knjiga jer je:

Od osobina Kur’ana je da je plemenit, a plemenitost podrazumijeva:

Moguće je da Kur’an jednoj osobi povećava vjerovanje, a drugoj nevjerovanje.

Borba Kur’anom protiv nevjernika podrazumijeva:

a) učenje kur’anskih ajeta

b) sprovedbu kur’anskih propisa o nevjernicima

Kur’an je uputa, milost i radosna vijest za sve ljude.

Kur’an se spuštao na srce Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Početak spuštanja Kur’ana bio je u mjesecu ramazanu, u noći Kadr.

Odaberi osobine Džibrila, alejhis-selam, između sledećih navedenih osobina:

Prvo što je objavljeno iz Kur’ana, općenito, jesu prvih pet ajeta iz sure El-Aleq.

Prvih pet ajeta sure El-Muddessir su prvi objavljeni nakon prekida Objave.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postao je poslanik sa prvim ajetima iz sure El-Aleq, a vjerovjesnik sa prvim ajetima iz sure El-Muddessir.
 

Većina kur’anskih ajeta je objavljeno bez ikakvog povoda.
*

Kao što je poznato postoje dvije vrste zavjeta na pokornost; općeniti i uvjetovani. Opasniji od njih je općeniti kada se osoba zavjetuje da će bez ikakvog razloga klanjati toliko i toliko, ili postiti i sl.

Odaberi povode koji se navode kao povodi objave kur’anskih ajeta:
 

Od koristi poznavanja povoda objave kur’anskih ajeta su i:

Riječi Abdullaha b. Ubejja: “da će časniji istjerati prezrenog iz Medine” prenio je:

Tevrat i Indžil su odjednom u cijelosti objavljeni.
 

Kroz poznavanje povoda objave kur’anskih ajeta uviđamo kako se Uzvišeni Allah brine o Svojim pokornim robovima, olakšava im njihove tegobe i otklanja brige od njih.

 Može li se za osobu reći da je bereketna ako čini dobra djela i drugi se mnogo okorištavaju po dobru od nje?

U osnovi, prednost se daje povodu objave ajeta a ne općenitosti njenog sadržaja.

Mekanski ajeti su svi ajeti koji su objavljeni prije hidžre, ma gdje bili objavljeni; i medinski ajeti su svi ajeti koji su objevljeni nakon hidžre, ma gdje bili objavljeni.

U mekanskim ajetima dominira blag i jednostavan stil, jer je trebalo, jer je trebalo nevjernike, posebno njihove vođe, pridobiti za islam, dok u medinskim ajetima preovladava snažan stil, jer se njima kore i popravljaju greške vjernika u čijim srcima se nalazilo čvrsto vjerovanje.

Mekanski ajeti su kraći i govore o tevhidu i ispravnom vjerovanju, dok su medinski ajeti duži i govore o vjerskim propisima, ophođenju prema Allahu i Njegovim robovima.

Kur’an se obraća svakom narodu shodno njegovom stanju.

Daije, oni koji pozivaju u Allahovu vjeru, svoj poziv će započeti s najvažnijim, a zatim preći na manje važne stvari, koristeći strogoću kada je to potrebno i blagost kada je to prikladno.

Medinski ajeti derogiraju mekanske ajete, jer dolaze kasnije, ako su konradiktorni i nikako ih nije moguće uskladiti.

 Postepenim objavljivanjem Kur’ana Uzvišeni Allah je učvrstio srce Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kur’an objavljivan postepeno, kako bi se ljudi postepeno navikavali na njegove propise i primjenjivali ih malo po malo.

Namaz je najbolji način spominjanja Uzvišenog Allaha.
 

 Obavezan je sljedeći redoslijed u Kur’anu:
 

 Ukoliko klanjač na namazu namjerno zamijeni sure, pa na prvom rekatu uči suru En-Nas a na drugom rekatu suru El-Felek, namaz mu je ispravan.

Nema smetnje prilikom hifza, učenja napamet, sura da se ne uče redoslijedom kako se nalaze u Kur’anu.

Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, skupljanje Kur’ana se svodilo na njegovo pamćenje.

 Prvo sakupljanje Kur’ana u jedan mushaf učinio je Ebu Bekr po nagovoru Omera, a sam čin skupljanja prepušten je Zejd b. Sabitu, radijallahu anhum.
*

Razlika između Ebu Bekrovog skupljanja Kur’ana u jedan mushaf i Osmanovog je ta što ga je Ebu Bekr skupio iz bojazni da se uči na različite načine te dovede do podjela i sukoba među muslimanima, a Osman iz bojazni da se ne izgubi.

 Tefsir predstavlja objašnjavanje značenja Kur’ana.

Mudrost spuštanja Kur’ana je da bi ljudi razmišljali o njegovim značenjima i postupali po njima.

Uzeti pouku iz nekog kur’anskog ajeta znači podučiti se onome što se nalazi u njemu i prihvatiti se istog.

Najopasniji grijeh je govoriti o Allahu bez znanja, čak je opasniji i od širka.